Agava americana latinsko je ime jedne od najpoznatijih primorskih biljaka koja krasi mediteranski krajolik. Poznato nam je da agave preživljavaju tamo gdje ništa drugo neće, podnose na oko mizerne uvjete, no zapravo to i vole jer takvi uvjeti donose puno osunčanih sati, ocjedito tlo i vrlo malo vode pošto ne podnose zadržavanje vode u zemlji – time dolazi do truljenja korijena. Takve uvjete nazvali bi meksičkim, a upravo iz takvih područja i dolazi, a u Europu zapisi kažu da je stigla preko Španjolske. Rastu u takvim uvjetima kroz povijest njezinog postojanja divili su se mnogi, o njoj pisali pjesme i stvarali likovna djela. Agava (maguey) je simbol ruralnog Meksika i često se spominje u pjesmama koje slave krajolik, tekilu ili mezkal tradicionalno meksičko piće napravljeno od soka agave. Neka od likovnih djela u kojima agave upotpunjavaju prizore primorskog kraja možemo vidjeti i u djelima našeg poznatog slikara Mencia Klementa Crnčića.

Spomenuta agava samo je jedna od preko 200 vrsta biljnih vrsta iz roda Agave, a pripadaju porodici Asparagaceae, hrv. Šparogovke, što mi je zanimljivo napomenuti zbog činjenice da sam cvijet vrste Agava americana prije samog otvaranja podsjeća na ogromnu šparogu.

 Cvijet agave vrste Agava americana – kraljice primorskog prirodnog krajolika dolazi kao kruna na kraju njezinog životnog vijeka, a da bi do toga došlo potrebno je od 8-30 godina, ovisno o uvjetima u kojima se nalazi. Ono što cvat agava čini impozantnim je visina cvjetne stapke koja može doseći čak 9 metara na čijem se vrhu nalaze mali gusti žuti cvjetovi. Putopisci iz 19. i 20. stoljeća (npr. Alexander von Humboldt) opisivali su agavu u svojim djelima kao egzotičnu biljku s “cvijetom smrti” iz razloga što matična biljka agave nakon završetka cvatnje umire, no kako priroda uvijek pronađe svoj put, tako i biljka agave cijeli svoj životni vijek stvara mnogobrojne potomke šireći ih oko sebe. Ove godine mnogo agava cvjeta diljem mediterana ne zato što su sve dostigle istu starost, već zato što su se ove godine stvorili savršeni uvjeti za taj poseban događaj biljnog života. Velike količine vode u proljeće te učestalije oborine tokom ovog ljeta učinile su svoje da biljka dobije dovoljno vode i hranjiva, a kombinacija oborina taman kad treba i veliki broj osunčanih ljetnih sati čarobna je kombinacija za stvaranje cvjeta agave.

Zbog svojeg raskošnog izgleda, biljne vrste iz roda Agave koriste se diljem svijeta u krajobraznom uređenju okućnica, no samo neke vrste tog roda obrađuju se za svakojake potrebe. Sisal (Agave sisalana L.) ima široki spektar upotrebe; od konopa, tepiha, gnojiva, vlakana za tekstil i tkaninu, ali i biogoriva. Možda ipak malo poznatija upotreba agave je prerada u meksičko piće tekilu. Za izradu tekile koristi se vrsta Agave tequilana ili plava agava, a za dobivanje spomenutog pića koristi srce biljke koji sadrži visok udio šećera, uglavnom fruktoze. Zanimljivo je spomenuti da agave oprašuju šišmiši, leptiri i kolibrići (u staništima gdje oni naseljavaju). U tradicionalnoj se pak upotrebi vlakna agava koriste za izradu rukotvorina, pa tako i na otoku Hvaru redovnice izrađuju čipku od vlakana agave.

Govoreći o upotrebi agava u uređenju krajobraza privatnih i javnih površina, bitno ja napomenuti i osvijestiti ljude o potencijalnoj opasnosti za sve agave u Republici Hrvatskoj. Naime, kao što smo u prošlim člancima već pisali, upoznati smo sa situacijom umiranja palmi zbog njezinih štetnika crvene palmine pipe i palminog drvotoča, a sada nam kao prijetnja stiže i agavin štetnik. Agavina pipa, latinskog naziva Scyphophorus acupunctatus, svoj put u Europu iz Meksika našla je već početkom 2000ih godina u Španjolskoj od gdje se proširila u druge zemlje koje su poznate po uzgoju ukrasnog bilja i po velikom broju rasadnika – Italiji, Nizozemskoj i tako do drugih zemalja. Ovog štetnika teško je primjetiti prilikom carinske kontrole pošto se skriva duboko među listovima agava, a tko god je imao priliku raditi s agavama, zna kakve bodlje njeni listovi imaju što svakako otežava sam pregled biljke, no to nažalost ne bi trebao biti razlog za propust prilikom carinske kontrole. Kako bismo naučili iz greške s palminim štetnicima, moramo reagirati pravovremeno, dok štetnik još nije preuzeo kontrolu nad cjelokupnim staništem. Agavina pipa prvi je puta u Hrvatskoj pronađena 2021. godine na otoku Hvaru te se nadalo da su štete lokalizirane, no već prošle zime pronađeni su štetnici i u Splitu na Marijanu, a nažalost prizore stradalih agava možemo vidjeti u na otoku Lošinju i Visu. Prve naznake stradavanja agave teško je prepoznati iz razloga što je biljka sama po sebi doista izdržljiva te nam možda na prvu izgleda kao da je možda prezalivena (pojava smeđih boja na donjim listovima), a vidljive štete nekada su vidljive tek nakon 1-2 godine. Tek tada na agavi možemo primijetiti sveopće propadanje pošto ju štetnik izjeda iznutra kroz sredinu biljke. Štetnik se hrani njenim biljnim tkivom koje je bogato vodom i šećerom, te ga ostavlja trulim i vlažnim nakon čega se listovi počnu odavajati od same biljke. Na takvim stradalim listovima moguće je vidjeti rupice i kanaliće koje je štetnik stvorio hraneći se tkivom. Nažalost, jedina trenutna metoda suzbijanja ovog štetnika je ona mehanička, odnosno sakupljanje zaraženih biljaka sa korijenom i njihovo kompletno uništavanje (najefektivnije vatrom) kako bi uništili štetnika. Preventivne metode u ovom trenutku nema, osim one da agave ne uzimate sa područja južne Dalmacije i ne sadite u svoje okućnice recimo u Primorju. Ovim putem zamolila bih sve građane koje vole nositi biljne suvenire sa godišnjem odmora u svoje okućnice, da izbjegnu nošenje agava i juka iz spomenutih razloga jer agavina pipa osim agava, voli naseljavati i biljke iz roda Yucca koje pripadaju istoj porodici biljaka kao i agave – šparogovki (Asparagaceae) ranije spomenute u tekstu. 

Ukoliko primijetite štete ili sumnjate na prisutnost štetnika na Vašim agavama ili na agavama koje se nalaze na javnim površinama, svakako kontaktirajte svoje komunalno poduzeće ili Centar za zaštitu bilja od strane Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu.